Kako se u proteklih 10 godina izmijenio poslovni svijet

Taktika je važnija od strategije i manje važna od vizije. Takvo stanje predstavlja novi set pravila u današnjem poslovnom svijetu. Kompanije ne mogu jednostavno da prate korake većih rivala, nego moraju da krče sopstveni put. U prošlosti, najveće multinacionalne kompanije mogle su da se nadmeću jedna sa drugom na vrhu globalne tržišne ekonomije. U današnjici, ne postoji drugo mjesto, tako da praćenje uspješnih nije više opcija.

Prošle godine postalo je jasno da su se stvari promijenile. Po prvi put, pet najvrednihih kompanije na svijetu bile su sve iz oblasti tehnologija – Apple, Alfabet (Google), Microsoft, Amazon i Facebook. Šta je to što ove tehnološke divove čini tako različitim?

Kao prvo, njihova njihova tržišna vrijednost zauzima značajno veliki udio u svjetskoj ekonomiji. U 2007. godini, samo jedna tehnološka kompanija (Microsoft) bila je među 10 najvećih kompanija u svijetu. Deset godina kasnije, pola od 10 najvećih su iz oblasti tehnologija. To ne znači da se ostale kompanije smanjuju, već da ne rastu dovoljno brzo.

Preduzeća u današnjici trebaju da napreduju brzo i to kako bi stekle prednost u odnosu na rivala, nego i kako bi opstale. Tehnološke kompanije su mnogo brže nego one u drugim sektorima industrije u pridobijanju tržišnog udjela, kontroli troškova i donošenju odluka zbog njihovog napora u ohrabrivanju zaposlenih da stvaraju i inoviraju svakim danom.

Tržišni udio tehnoloških firmi među 10 najvećih kompanija na svijetu po tržišnoj kapitalizaciji. tamno plavo- tehnološke firme  svijetlo plavo – druge

Tržišni udio tehnoloških firmi među 10 najvećih kompanija na svijetu po tržišnoj kapitalizaciji. tamno plavo – tehnološke kompanije; svijetlo plavo – ostale

Ovo predstavlja dramatičnu promjenu od prije 10 godina kada su poslovnim svijetom dominirale energetske i rudarske kompanije sa zajedničkom vlasničkom strukturom i menadžmentom, banke sa birokratskim pravilima upravljanja, “čudovišta” u državnom vlasništvu ili porodične firme u industrijama koje se usredsređuju na potrošače. Stoga, državna i javna kontrola svjetskih najvećih kompanija zamijenjena je privatnom kontrolom nekolicine preduzetnika, koji barem sami sebe smatraju da su društveno odgovorni i da su filantropi. Cijela struktura bogatstva, upravljanja i odgovornosti se ponovo izgrađuje. Kako brzina promjena ostaje neoslabljena, tako se čini da će još teže biti predvidjeti šta će narednih deset godina da donese.