>>>
> Aktuelnosti > Blog > Nova sjedišta agencija EU izabrana – bačanjem novčića!

Nova sjedišta agencija EU izabrana – bačanjem novčića!

meCrnogorskienEnglish available languages

Britanci su izglasali na referendumu izlazak iz Evropske unije. Aktiviran je član 50 lisabonskog sporazuma, pregovori su u toku. Britanci će možda moći da uživaju u određenim mogućnostima koje ne pruža članstvo u EU, ali jedna stvar ubrzo je postala izvjesna: evropske agencije sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu moraju da se sele.

Britanci su uskoro shvatili šta su uradili. Pokušali su da zadrže evropske agencije, nudili proširenje njihovih djelatnosti i njihovu dodatnu internacionalizaciju, ali – ostatak Evropske unije nije htio ni da čuje za to. Onda je počela utrka država članica oko preraspodjele agencija koje su se nalazile na britanskom tlu. A to nisu bilo kakve agencije već – Evropska agencija za bankarstvo i Evropska agencija za medicinu. Zar je neophodno spominjati koliki pozitivni uticaj može imati postojanje tih agencija na određenoj teritoriji? Primjera radi, italijanska regija Ređo Emilija praktički “živi” od Evropske agencije za bezbijednost hrane koja ima sjedište u Parmi. Za razliku od agencije takvog tipa, agencija koja će da bude nadzorno tijelo za sve banke ili agencija koja će da kontroliše farmaceutsku industriju bi generisala daleko veći ekonomski efekat na lokalnu zajednicu.

Evropska agencija za medicinu

Nakon dva kruga glasanja, Milano, Kopenhagen i Amsterdam su ušli u najuži izbor za sjedište EMA-e. Proces izbora bio je kompleksan, a organizovao se na sastanku ministara. Ukupno 19 država je predalo kandidaturu, ali su neposredno prije glasanja Malta, Hrvatska i Irska povukli svoje kandidate. U prvom krugu svaka država članica dodjeljivala je, nalik eurovizijskom sistemu glasanja, 3, 2 i 1 poen za tri kandidata. Nakon 1. runde, Milan je imao 25 poena, Amsterdam i Kopenhagen po 20, Bratislava 15, Barselona 13, Stokholm 12, Atina i Porto 10, Varšava i Bukurešt 7, Brisel i Helsinki 5, Beč 4 i Bon, Lil i Sofija po 3 poena. Glasanje je bilo tajno, a po svemu sudeći jedino su Njemačka, Francuska i Bugarska dobile glasove od sebe samih.

U drugom krugu glasanja nijedan od 3 kandidata opet nije imao većinu. Kopenhagen je eliminisan, iako je imao žestoku lobističku kampanju podržanu od danskih farmaceutskih kompanija. Inače, cjelokupan ovaj proces pratila je snažnu višemjesečno lobiranje kandidata. Na kraju, bacanje novčića je presudilo koji će grad biti trajni domaćin EMA-e.

To ujedno znači da će EMA spakovati kofere, a nekih 900 zaposlenih će morati da odluči hoće li se preseliti u holandsku prijestonicu ili će potražiti novi posao u Britaniji.

Evropska agencija za bankarstvo

Nakon Brexit-a moraće se izmjesti iz Londona i Evropska agencija za bankarstvo. Ovoga puta, agencija se seli sa druge strane La Manša – u Parizu.

Na sličan način kao i EMA, nakon tri kruga izbor je bio sužen na Dablin i Pariz. Bilo je prijavljeno osam gradova kandidata za bankarsku agenciju. Estonsko predsjedništvo EU je organzovalo žrijebanje i Pariz je zvanično izabran.

 

“Lopta je okrugla…”

Republika Francuska i Kraljevina Holandija mogu da slave. Pored ekonomskog efekta i prestiža, ne treba potcijeniti i činjenicu da će svi najbolji ljudi Evrope i svijeta iz oblasti bankarstva i medicine dolaziti u Pariz, odnosno Amsterdam. Možda se Francuskoj i Holandiji nije dalo u fudbalu u poslednje vrijeme da budu prvaci (Francuska EURO2016 – srebro; Holandija FIFA2010 – srebro i FIFA2014 – bronza). Ali jeste u ovoj ogromnoj panevropskoj igri vijeka, gdje ne postoji drugo i treće mjesto. I to – bacanjem novčića. Bacanje novčića inače služi prije početka fudbalske utakmice kako bi timovi odredili strane i ko će izvesti početni udarac. Ali nije to jedina primjena.

Treba se sjetiti način na koji je Italija došla do zlata na Evropskom prvenstvu u fudbalu 1968 godine. U polufinalu su izbacili ekipu Sovjetskog saveza, a da nisu jedan gol postigli. Na zvaničnoj internet stranici UEFE piše – pobjednik odlučen bacanjem novčića! Onda su igrali dvije utakmice finala protiv SFR Jugoslavije i – osvojili zlato. Ni Jugoslavija ni SSSR više ne postoje, samo nekoliko ogriženih fudbalskih fanova u Evropi (mahom sa ovih prostora) pamti vodeći gol Džajića, ali što ostaje zapamćeno je to da je Italija osvojila EURO ’68.

Što bi rekli – tako je to u životu i u sportu.

 

Autorski tekst

meCrnogorskienEnglish available languages

Top