>>>
> Ekonomija Crna Gora > Sistemska dijagnostička procjena: Ekonomija Crne Gore

Sistemska dijagnostička procjena: Ekonomija Crne Gore

meCrnogorskienEnglish available languages

Crnogorska ekonomija

Crna Gora je mala i otvorena ekonomija u tranziciji gornjeg srednjeg dohotka koja je stekla nezavisnost 2006. godine i u postupku je pregovora za pristupanje Evropskoj uniji. Ima 622.000 stanovnika i BND per capita od 7.320$. Otvorila je pregovore sa Evropskom unijom u junu 2012. godine i teži članstvu prije nego ostale zemlje Zapadnog Balkana.

Crna Gora je prošla kroz period naglog ekonomskog rasta i smanjenja siromaštva nakon čega je uslijedio period kraha, stagnacije i povećanja stope siromaštva. Nagli ekonomski rast zabilježen u periodu od 2000. do 2008. godine potaknut je velikim prilivom kapitala koji je sitmulisao agregatnu tražnju i doveo do stalnog povećanja stope rasta, te do pada stope nezaposlenosti. Tokom perioda naglog rasta, dolazilo je do stalnog pada procenta domaćinstava koja se nalaze ispod linije siromaštva i do povećanja dohotka domaćinstava iz donjih 40 posto. Period ekonomskog kraha i stagnacije, od 2009. do 2014. godine, potaknut je inicijalnim iznenadnim prekidom priliva kapitala—izazvanog međunarodnom finansijskom krizom, dok je opadajuća agregatna tražnja smanjila ekonomski output i tražnju za radnom snagom, što je dovelo do djelimičnog preokreta prethodno ostvarenog na polju smanjenja siromaštva.

Crna Gora nema sopstvenu valutu, što stavlja veliki naglasak na zdravu fiskalnu politiku i konkurentnost zemlje. Crna Gora je jednostrano usvojila euro 2012. godine bez zvaničnog pristupanja euro zoni, što znači da bi se mogla zahtijevati ekonomska prilagođavanja kako bi se zadovoljili kriterijumi konvergentnosti u okviru pristupanja Evropskoj uniji. Dok sa jedne strane korišćenje eksterne valute obezbjeđuje stabilnost cijena nakon ranijih problema sa hiperinflacijom, sa druge strane je kompromis to što je fiskalna politika glavni preostali instrument upravljanja u oblasti ekonomske politike. Kontraciklična fiskalna politika može zahtijevati značajnu diskrecionu potrošnju, a ipak se budžet Crne Gore karakteriše dominantnošću nediskrecione potrošnje, odnosno penzijama i zaradama u javnom sektoru. Posmatrano na nivou sistema, indikatori solventnosti i likvidnosti u bankarskom sektoru u načelu se čine solidnima, ali postoje značajne oblasti ranjivosti kod banaka u domaćem vlasništvu. U takvom kontekstu, odsustvo prekonoćne kamatne stope i značajna ograničenja funkcije kreditora poslednje instance smanjuju sposobnost centralne banke da utiče na bankarsko kreditiranje.

Crnogorski ciklus privrednog rasta blisko slijedi poslovni ciklus u Evropi. Povezanost između puta Crne Gore i BDP Evrope ilustruje izloženost ekonomije promjenama poslovnog ciklusa u regionu koji se još uvijek nije stabilizovao od previranja potaknutih finansijskom krizom 2008-2010. godine i naknadnom krizom državnog duga u nekim zemljama euro zone.

Ciklične izloženosti dešavaju se u kontekstu nezavršene tranzicije sa kontrolisane i dirigovane na tržišnu konomiju. Prelazak na tržišna pravila praćen je visokom dugotrajnom nezaposlenošću i niskim nivoima iskorišćenosti apaciteta mašina, opreme i fizičke infrastrukture u svim zemljama u regionu. Na Balkanu, složenosti koje su inače svojstvene ovom procesu dodatno su pogoršane sukobom i političkom nesigurnošću. Visoka stopa nezaposlenosti čak i na vrhuncu ekonomskog ciklusa 2008. godine (sa preko 17 posto) ukazuje na to da su uzroci koji leže u osnovi niskog potencijalnog rasta za Crnu Goru i druge zemlje Balkana daleko dublji nego što je to sam poslovni ciklus i vuku svoje korijene iz zaostavštine socijalizma i nezavršenog programa reformi ekonomija.

Razvojni izazovi sa kojima se suočava Crna Gora predstavljaju kombinaciju cikličnih i strukturnih faktora, te zahtijevaju pristup sa dva kolosjeka. Ciklični faktori su stanje ekonomija Evrope, Rusije i Jugoistočne Evrope (JIE)—kratkoročni do srednjoročnih izgleda za ove ekonomije; te makro-fiskalna situacija u zemlji. Glavni strukturni faktori su nivo regionalnih integracija, nivo kvaliteta ljudskog i fizičkog kapitala, zaostavština socijalističke prošlosti, te slab razvoj privatnog sektora. Nasljeđe socijalizma vidljivo je u još uvijek velikom uticaju javnog sektora i procentu troškova penzionog sistema i javne uprave u ukupnoj potrošnji vlade. Slabost privatnog sektora očita je iz stanja finansijskog sektora, velikog broja preduzeća koja su nesolventna, a računi su im blokirani godinama, razvoja privatnih firmi i ograničenih trgovinskih veza između Crne Gore i ostatka svijeta.

Dokument Sistematske dijagnostičke procjene za Crnu Goru podijeljen je u šest dijelova.

  1. U prvom dijelu predstavljen je kratak pregled skorašnjeg socio-političkog i ekonomskog konteksta u zemlji.
  2. Drugi dio ispituje veze između siromaštva, raspodjele dohotka i ekonomskog rasta, preko tržišta rada, a u odnosu na velike promjene u tokovima međunarodnog kapitala i nedovršeni program strukturnih reformi.
  3. U trećem dijelu se razmatraju održivost i ranjivost trenutnog modela rasta.
  4. Četvrti dio razmatra strukturna ograničenja za održivi i inkluzivni rast i smanjenje siromaštva.
  5. U petom dijelu se daje pregled temelja dobre uprave i vladavine prava. Procjena svakog od utvrđenih ograničenja praćena je opisom onoga što Vlada Crne Gore preduzima na rješavanju tog problema.
  6. U šestom dijelu dati su prioriteti i mogućnosti.

meCrnogorskienEnglish available languages

Top