Lokalne teme i lokalna obećanja – tako bi makar, prema svakoj logici, trebalo biti na svakim lokalnim izborima u civilizovanom svijetu, no prizori iz predizbornog Nikšića pokazuju da to nije slučaj i sa ovim crnogorskim gradom.

Ukupno 58.800 građana Nikšića ovog vikenda će birati novu lokalnu vlast, no čini se da su ti izbori davno izašli iz granice lokalnog, a razloga za to je više.

Nikšić je drugi najveći grad u Crnoj Gori i rodno mjesto aktuelnog crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, čiji je Demokratski pokret socijalista (DPS) na prošlogodišnjim izborima izgubio vlast u zemlji. Nikšićki izbori trebali bi pokazati gdje se danas nalaze Đukanović i njegov DPS, te da li su se, i koliko, oporavili od avgustovskog nokauta. No, s druge strane, poslužit će i kao neka vrsta pokazatelja analize rada postojeće vladajuće garniture na čelu sa premijerom Vlade Zravkom Krivokapićem nakon nešto više od 100 dana na vlasti.

‘Promjena etničke strukture u Crnoj Gori’

Dalje, Nikšić će, kako smatraju mnogi u Crnoj Gori, biti arena u kojoj će se sudariti članovi današnje krhke vladajuće koalicije, a ishod bi, ponovo, trebao dati odgovor na pitanje šta će biti s tom postizbornom vladajućom tvorevinom, koja bi, prema mišljenju sagovornika Al Jazeere, u nekom radikalnom raspletu, mogla doživjeti i krah, uz mogućnost novih izbora na državnom nivou.

Ako tome dodamo i činjenice da izbori u Nikšiću izazivaju ogromnu pažnju u Srbiji, da se javljaju čak i pozivi za „oslobađanjem Nikšića“ od Crnogoraca, kao i to da je tu praktično sjedište Srpske pravoslavne crkve (SPC), koja je bila pokretački motor pada DPS-a sa vlasti, onda je predizborno mahanje srpskim zastavama u Nikšiću i više nego logično i očekivano.

Kako tvrdi Momčilo Radulović, predsjednik Evropskog pokreta u Crnoj Gori, „lokalni izbori u Nikšiću su prevazišli lokalna pitanja“, te se tiču pitanja dominacije jednog od dva većinska naroda u zemlji.

„Nešto što je do sada bilo pitanje funkcionisanja lokalne samouprave i usluga za građane, sada se pretvorilo u pitanje dominacije jednog ili drugog etničkog dijela unutar pravoslavnog življa u Crnoj Gori. S druge strane, postavlja se pitanje i eventualne većine za buduće odlučivanje o statusu Crne Gore“, kaže Radulović.

„Očigledno je da se duže vrijeme ide ka jednom nacionalnom, etničkom i državnom inženjeringu čiji je prvi cilj promjena etničke strukture u Crnoj Gori, odnosno brojki vezanih za nacionalno izjašnjavanje u državi unutar pravoslavne populacije. Prije 30 godina, Crnogorci su činili 62 posto ukupnog stanoništva države, a Srbi devet posto. Sada je Crnogoraca 42, a onih koji se izjašnjavaju kao Srbi 29 posto. Zadnji izbori dali su krila onom dijelu klerikalnog nacionalističkog dijela političkih struktura da nastave ići u smjeru promjene etničke strukture u Crnoj Gori, u pokušaju da se promijeni mišljenje preostalog dijela Crnogoraca i da se ide ka eventulnom ponovnom odlučivanju o statusu Crne Gore kao države“, dodao je.

 ‘Izbori važniji Rusiji i Srbiji’

Šeki Radončić, novinar, analitičar, pisac i borac za ljudska prava, tvrdi da su izbori, zapravo, „najvažniji Srbiji i Rusiji, pa tek onda njihovi ekspoziturama u Nikšiću“.

Njihov favorit je, dodaje Demokratski front, kojeg, uz to, otvoreno podržava i lider bosanskohercegovačkih Srba Milorad Dodik. Stoga nije teško zaključiti da bi uspon DF-a u Crnoj Gori umnogome doprinio ideji stvaranja takvozvanog „Srpskog sveta“, s osovinom Moskva – Beograd – Podgorica – Banja Luka.

Toga se, očito, plaši i sam Đukanović, koji je rekao kako „prosrpske snage preko Nikšića žele osvojiti Crnu Goru“.

„Srbija ne krije umiješanost u izbore u Nikšiću, koji bi se trebali fokusirati na zajednicu i bolji život u zajednici. Poznato je da su poslali svoje ekipe i agente, pa se sve to polako pretvorilo u neku vrstu hibridnog rata protiv Crne Gore. Paradoks je da se došlo do toga da u Nikšiću nema neopredijeljenih glasača. Čini mi se da je grad podijeljen na četnike i partizane, odnosno, Srbe i Crnogorce, fašiste i antifašiste. Ako su zadojeni četništvom, glasat će za novu vlast i velikosrpsku opciju, a ako su zadojeni antifašizmom i građanskom idejom Crne Gore, onda će glasati za Đukanovića, koji je donedavno vladao državom uz pomoć bošnjačkih, albanskih i građanskih snaga“, kaže Radončić.

Iako se javljaju procjene da bi eventualni teži poraz Đukanovića u Nikšiću predstavljao posljednji ekser u njegov lijes, on je stava da će ishod izbora, ipak, puno više utjecati na trenutno vladajuću koaliciju, nego na DPS.

‘Krivokapić najveći neprijatelj DF-a’

Prilično je uvjeren da će, bez obzira na ishod, doći do konflikta unutar vladajuće koalicije, koji bi, kako predviđa, trebao povesti „prosrpski i proruski“ Demokratski front, nezadovoljan raspodjelom kolača u novoj vlasti, koju je, kaže Radončić, Krivokapić „privatizovao“ bez temelja iz izbornih rezultata.

„Mišljenja sam da izbori prije svega odlučuju da li će u Crnoj Gori biti vanredni izbori, ne zbog pitanja koliko će podrške dobiti Đukanović, već zbog toga što će doći do prebrojavanja partija i koalicija koje su sada u Vladi Crne Gore. Puno je značajnije da se vidi kakav će biti rezultat unutar proruskih i pročetničkih snaga nego odnos snaga sa DPS-om. Ako pobijedi proruski i prosrpski Demokratski front, kojem najveći neprijatelj u Nikšiću nisu Đukanović i DPS, već Zdravko Krivokapić i SPC koji je stao iza njega, onda će DF tražiti i rekonstrukciju vlade što će dovesti do njenog pada. To je koalicija partnera koju možemo uporediti sa rogovima u vreći“, tvrdi Radončić.

Demokratski front, nastavlja Radulović, želi radikalniju politiku od one koju sada vodi „blaži“  premijer Krivokapić, jer nije zadovoljan njenim potezima i u vanjskoj i u unutrašnjoj politici, a, osim toga, nije dobio što je želio.

„Izbori u Nikšiću su prvi veliki ispit javnog mnijenja nakon formiranja nove vlasti, kao i poprište bitke za premoć u vladi. Prema svemu sudeći, imamo veoma heterogenu političku scenu na kojoj svako ima svoje separatne interese, ali u suštini, izbori u Nikšiću su trenutno najznačajniji sukob u civilizacijskom smislu između snaga koje su predvodile rat 90-tih godina, dakle, nacionalističkih prosrpskih i proruskih snaga s jedne, te snaga koje su poštovale i cijenile sve vjere i nacije na području Crne Gore i bivše Jugoslavije, i koje gaje evropske vrijednosti. Ovim prvim, nacionalšovinističkim strankama čiji se mrtvi koncept ‘Velike Srbije’ pretvorio u koncept ‘Srpski svet’, članstvo u Evropskoj uniji i evroatlantske integracije su samo nominalne izjave“, tvrdi Radulović.

Priliv glasača iz BiH i Srbije

Interes u Srbiji za izbore je ogroman, iz čega se može izvući zaključak da vlastima u Beogradu, kojima se dugo spočitava miješanje u unutrašnja pitanja Crne Gore, nije svejedno ko će pobijediti.

Srbija se, tvrde oba naša sagovornika, otvoreno miješa u izbore, podržavajući Demokratski front i snage okupljene oko njega. Na beogradskoj televiziji se, tako, prikazuje emisija „Bitka za Nikšić“, dok je, prema nekim podacima, u drugoj polovini februara u medijima u Srbiji izašlo preko 1.000 tekstova na temu izbora u tom gradu, koji se predstavljaju više nego važnim za Srbiju i njene interese.

Također, dodaje Radulović, može se očekivati i veliki priliv glasača sa strane, iz Srbije i BiH, odnosno, njenog entiteta Republika Srpska, koja drži cijelu granicu BiH sa Crnom Gorom.

„Medijski rat koji se vodi preko srpskih medija apsolutno je nezabilježen do sada. Takav medijski rat nije postojao na teritoriji savremene Evrope, a sa druge strane, isto imat ćemo i priliv ljudi iz BiH i Srbije koji ne bi smjeli glasati. No, granica se, uprkos divljanju epidemije, drži otvorenom, vjerujem upravo zbog nikšićkih izbora. Ukratko, situacija je vrlo nestabilna, a tenzije se podižu do maksimuma. Nadam se da neće biti incidenata, ali nažalost, mislim da se mogu očekivati“, tvrdi Radulović.

‘Posložiti situaciju prema Vučićevim željama’

Osvrčući se na ulogu Srbije i predizbornom i izbornom procesu, Radončić kaže da je cilj njenog predsjednika Aleksandra Vučića da preko Demokratskog fronta koji otvoreno podržava, posloži situaciju u Crnoj Gori prema svojim željama.

„Rusija i Srbija žele pobjedu Demokratskog fronta, svog starog i provjerenog igrača, a osokoljeni su nedavno ukinutim presudama (lidrima DF-a Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću) za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Krivokapić je, pak, general bez vojske. Ide na podršku SPC-a, ali Amfilohija Radovića, koji ga je podržavao, više nema“, kaže Radončić, koji ponavlja da je suština priče u tome da će koalicija, kako predviđa, doživjeti kolaps.

„Koalicije je već posvađana između sebe. Krivokapić je, ne oslanjajući se na rezultate izbora, na ključna mjesta postavio svoje ljude, nauštrb Demokratskog fronta, koji je bio kičma koalicije. Izbori će potvrditi da Krivokapić nema glasačko tijelo. No, vlada neće pasti samo zbog njihovih međusobnih podjela, već zato što je to jedna anticivilizacijska vlada, vlada srednjeg vijeka, nesposobna i vlada početnika i četnika“, zaključio je Radončić.